U Eminoj sobi pojavio se jedan zalutali jež, sa šeširom, naočarama i zvezdanim plaštom.. I pored toga što je izgledao čudno, on je i govorio. A šta joj je rekao?
Lepo i učtivo se predstavio. Rekao je da je njegovo ime Tamburuno i da je on mađioničar i iluzionista. Uz to joj je obećao da će je naučiti kako da nestaje, ako mu pomogne da rastumači mapu i pronađe put do svoje kuće. Ema je, naravno, pristala. Budimo iskreni, ko ne bi?!
Tamburino joj je kazao magične reči za nestajanje, kao i to da mora, kada ih izgovori, tri puta da pljesne rukama da bi nestala, ali i da tri puta pljesne da bi se ponovo pojavila. I da nikako, ali nikako ne sme da ih zapisuje.
Nakon što je ježu pomogla da pronađe put do svog doma, Ema se vratila kući i šta mislite šta je uradila?... Daaa, plašeći se da će reči zaboraviti, ona ih je zapisala.
Ujutru je Ema isprobala čaroliju i dobro isprepadala svoju majku. Zatim su mama i Ema isprobale čaroliju zajedno i dobro isprepadale tatu. Zatim je Ema dobro isprepadala svoju drugaricu Mariju sa kojm je išla do škole. I onda je nastao totalni haos, koji unosi novu dinamiku u čitavu priču, a uz do nas je i dobro nasmejao. Zamislite samo scenu! Za Marijom je trčala Emina spavaćica, mamina haljina, zatim tata sa metlom, poštar i komšijski pas. Ne to nije kraj, koloni su se pridružili pekar sa plehom punim vrućih peciva, kao i dežurni policajac.
Blesava priča koju je svojim sjajnim ilustracijama učinio još boljom maestralni Dušan Petričić.