Luka je najviše od svega želeo da leti. Svaka rođendanska želja, svako pismo Deda Mrazu glasilo je isto. Luka je želeo prava pravcata krila. I svaki put bi se razočarao. Bio je veoma tužan. A onda mu je mama jednoga dana dala knjigu uz vrlo kratko objašnjenje "postoje i drugi načini da se poleti".
Luka isprva nije razumeo mamu, ali to ga nije sprečilo da otvori knjigu i uroni u njene stranice. Kada je stigao do kraja, shvatio je da želi još da čita. I još. I još. I još. Knjige su pristizale sa svih strana, postao je glavna vest, svi su želeli da vide dečaka na najvišoj planini od knjiga na svetu. A Luka nije obraćao pažnju, bio je toliko usredstređen uživajući u lepotama koje knjige pružaju. Otkrivao je nove svetove, stvarne i nestvarne, upoznavao je nove likove i događaje koji su se ogigrali u davnoj prošlosti, posetio je mesta o kojima je do tada mogao samo da sanja.
Sve dok... Jednoga dana nije shvatio šta je mama zapravo htela da mu kaže i u trenutku je silno poželeo da sa mamom podeli to saznanje. Ali, Luku je čitanje odvelo toliko visoko, da se zapitao kako će uopšte sići i stići do svoje kuće. A, onda mu je sinulo...