Baba Jaga je ispružila ruku i štipnula Tašija. „Ti izgledaš kao veoma sočan dečak, a ako nešto stvarno volim, to je pita od pečenog dečaka.“ Kuća na kokošijim nogama? Veštica koja jede decu? Džekov otac ne može da odoli Tašijevim maštovitim pričama o Baba-Jagi i Pakosnom Baronu, koji ga drži kao zavrorenika da bi ga predao strašnom Rečnom Gusaru.
„Onda se demon osmehnuo tako da su mu se zubi presijavali kao bodeži na suncu. - Ako ne budeš govorio, pustiću ove paukove svud po tebi!“ Paukovi, zmije i pacovi! Da li će gmizavi demoni, očiju kao krv crvenih, naterati Tašija da progovori i otkrije im gde je sakrio princezu Sarašinu? Kako je dospeo u lavirint iz koga niko nikada nije pronašao put? Tašija čeka još više nevolja kada se svirepi Rečni Gusar vrati da mu se osveti.
Mek povez. 126.